Kreativnost u nama
U razgovoru o kreativnosti mnogi će poreći postojanje iste u sebi. Tvrdit će da su totalno nekreativni i da ništa sami ne znaju smisliti. To je, po mom mišljenju, potpuno pogrešno vjerovanje jer što je čovjek doli čista kreativa.
Od prvog dana kako se rodi čovjek kreira svoj dan – plačem, smijehom, pokretom ili dodirom. Kreira svoj, a često utječe i na tuđi.
U svakom od nas je toliko skrivenih izvora znanja, ideja, brojki, boja, slova, mudrosti i izuma. Tihih izvora koje nesvjesno ignoriramo uvjereni da ne postoje, da nemamo ništa u sebi jer nismo naučili i stekli vještine, jednostavno nismo i nemamo.
A zaista, nije istina. Svatko od nas je nepresušno vrelo, samo se treba pokrenuti, posegnuti rukom za samim sobom i oživjeti zatočenu energiju. Potrebno je osvijestiti svoje želje, potražiti u sebi to bogatstvo koje posjedujemo, to naše umijeće koje nije nužno stečeno edukacijom ili iskustvom, ali vjerujte, svatko od nas ga u sebi nosi.
Naravno, ako biste sad odjednom počeli primjerice crtati, prvi potezi bili bi možda smiješni i podsjećali bi na crteže nekog prvačića, ali to nije razlog za posustajanje. To je normalno jer se ruka iznenadila pa ne zna što ju je to snašlo. Treba joj malo vremena da se poveže sa željom u vama pa da nacrta čudesa koja duša ćuti.
Važno je krenuti, a onda dalje sve teče i povezuje se samo od sebe. I sve se može naučiti.
Negdje sam davno pročitala: „Ako jedan čovjek nešto može učiniti – onda može svatko.“
Jednostavno ne postoje granice osim onih koje si sami postavljamo. Sve su to naša pravila i naša ograničenja. Velika, neslućena i zanemarena moć čovjeka nije u novcu, položaju, stečenom znanju ili iskustvu, već u spoznaji da je sam gospodar svojih granica i da samo svojom odlukom određuje dokle će stići, što će postati i što će stvoriti.
Netko odluči da neće stvarati, već će „samo“ postojati, živjeti iz dana u dan, uživati u životu i jednostavno biti. To je isto u redu. I takav kreira taj lijepi dan i svojom energijom kreira tuđu radost, ali ja ipak ne mogu zatomiti dojam da nije iskoristio sve što mu je rođenjem dano, da nije svom tom darovanom ljepotom obogatio svijet u kojem živi.
Tragamo za smislom života otkad postojimo. Vjerujem da živjeti znači stvarati, da je dio smisla dati najbolje od sebe kako bi ovaj svijet iza nas ostao ljepši.
Pri tome nikad ne trebamo zaboraviti da davanjem ne gubimo, već dobivamo.
Otvori se, potraži se i daj sve od sebe!