Kako uvijek biti smiren, opušten i razuman?
Neki će reći – nikako!
No, ipak, vrijedi pokušati! 😊
Ne znam je li to moguće, ali bih svakako voljela dosegnuti tu razinu samokontrole pa da nikad ne dopustim ničemu da me izbaci iz ravnoteže.
Koji faktori utječu na to da nam se „spuste rolete“?
1. Prvi i najvažniji faktor je nenaspavanost i iscrpljenost. Kad smo umorni, prag tolerancije nam je puno niži i puno smo lakši na okidaču. Ne treba puno da nam zbog nekoga puknu živci kad su već ionako napeti kao puška.
2. Ako smo si natrpali više posla nego je stvarno da ga možemo odraditi u zadanom roku, automatski smo frustrirani. Ako se u tom trenutku nađe netko iz našeg tima koji ne razumije naše metode i čini nam se da nas samo usporava svojim pitanjima u želji da nam pomogne, automatski dolazi do sukoba jer nemamo tada vremena nekome nešto objašnjavati kad najbolje znamo sami i najbrže ćemo to sami. Na kraju ne uspijemo jer previše je previše, a kriv je opet taj netko drugi jer nam je oduzeo vrijeme svojim pitanjima.
3. Postoje katkad i situacije kada mislimo da će drugi članovi tima obaviti posao bolje ili brže od nas, a naš se nesigurni ego baš i ne zna nositi s time. Ne treba ni reći da tada postajemo sve, samo ne opušteni i smireni.
4. Također, postoje i situacije kad smo jednostavno okruženi ljudima koji nas živciraju.
Što učiniti?
U ovoj jednadžbi potrebno je sve svesti na zajednički nazivnik, skratiti, podijeliti i dobiti jedan zajednički faktor. Ako ste dobro računali – jedan zajednički i najvažniji faktor sam JA.
Da, nažalost, odgovornost za naše živce je samo naša.
1. Naspavajmo se i dobro odmorimo. Neka nam to bude na prvom mjestu prioriteta ako želimo biti smireni i pozitivni. Mnogi uspješni ljudi rade 20 sati i spavaju samo četiri. Njima to odgovara, ali meni ne. Kada sam nenaspavana, ono što bih inače napravila za dva sata, napravim za četiri. Jedem svega i svačega da bih si digla energiju koju sam izgubila nespavanjem. Izgledam umorno i onda mi svi govore: „Joj, baš izgledaš umorno.“ To me samo još više naživcira pa pojedem neki čips da mi podočnjaci oko očiju dobiju ljepšu nijansu 😀 Kad smo naspavani, smireniji smo i prag tolerancije nam je daleko viši.
2. Dobra organizacija posla po zadanim ciljevima je zavidna vještina. Najgore što možemo napraviti svojim živcima je da na početku dana napišemo to-do listu kojoj ne vidimo kraja. To znači da je taj dan već u samom početku osuđen na propast, a živci baj-baj. Naučimo si organizirati dan. Ako imamo problema s tim, potražimo stručnu pomoć jer je to nešto što se zaista može i treba naučiti.
3. Budimo sigurni i samosvjesni, marljivi i dosljedni. Radimo i ulažimo u sebe i u svoje znanje. Uvijek dajmo sve od sebe. Isto tako ostavimo i drugima tu mogućnost ne osjećajući se ugroženima. Priznajmo svoje greške ili eventualne manjkavosti i radimo na tome da ih poboljšamo. Posla uvijek ima dovoljno za sve koji žele raditi. Ne bojmo se za to.
4. Ne uzimajmo iz okoline ono što nam ne koristi. Nismo spužva pa da moramo upiti baš sve. Ono što nam se ne sviđa i što nam ne odgovara ostavimo na pristojnoj udaljenosti. Neka bude tu gdje jest, ali nema razloga da ga upijemo u sebe ako nam ne odgovara.
Baš je glupo što katkad dopustimo da nam tuđa ponašanja i mišljenja pokvare raspoloženje. Naučimo to razlikovati i upijajmo samo onu energiju koja nam odgovara!
Dakle, uvijek je sve do nas. Naše raspoloženje je u našim rukama. Situacije u kojima se nalazimo mijenjaju se iz sata u sat, iz dana u dan, isto tako i ljudi koje susrećemo. Ni na što od toga ne možemo utjecati, jedino možemo utjecati na svoje ponašanje u danom trenutku. Sebe moramo osnažiti, svatko za sebe, kako najbolje zna – spavanjem, rekreacijom i pravilnom prehranom, čitanjem i meditacijom. Tako osnaženi, puni dobre energije, možemo i najnapetiji dan učiniti podnošljivim ako ne i opuštenim i ugodnim.