Dnevnik – 21.03.2022.

Registrirala sam obrt za izradu suvenira, poklon predmeta, knjigovodstvo i grafički dizajn.

Do nedavno sam bila zaposlena kao knjigovođa pa sam uz redovni posao do 15 h poslijepodne pa dugo u noć radila u svojoj maloj radioni kojekakve ukrasne predmete. Imala sam registriranu kućnu radinost i to je funkcioniralo u redu, i moglo se je tako nastaviti da se meni u glavi nije rojila hrpa novih ideja koje mi jednostavno nisu dale mira! A njihova realizacija zahtijevala je jako puno vremena koje uz ovaj redovni posao nikako nisam mogla naći. Iako su mnogi uz klimanje glavom rekli – uh, svaka čast na hrabrosti – u ovim vremenima ostaviti relativno siguran posao i krenuti u poduzetničke vode – ipak smatram da jedino što je sigurno i na što se čovjek može osloniti, kako danas tako i oduvijek i zauvijek, smo mi sami. Jedino se mogu pouzdati i osloniti na svoj duh i svoju snagu, sve drugo je relativno – sve može nestati i propasti, nema tog ugovora o radu na stalno koji je siguran, to ne postoji. Samo sam sama sebi sigurna i dok vjerujem u sebe mogu što hoću. Ujedno smatram da je na neki način grijeh ne materijalizirati ideje koje ti se stvaraju u glavi. Ideje su dar koji se ne odbija, kojemu treba udahnuti život.

E sad, koliko god je dar imati taj košmar od ideja u glavi, toliko je i izazov, jer sve te ideje treba posložiti i treba poraditi na njihovoj realizaciji.

Dok radim u svojoj radioni, stavim slušalice i slušam motivacijske govornike, uglavnom trenutno o poduzetništvu – kako postaviti posao i kako učiniti da bude održiv i uspješan.

Znači, ja imam više segmenata – knjigovodstvo, izrada poklon predmeta i suvenira te grafički dizajn. Grafički dizajn još uvijek učim – upisala sam edukaciju na Algebri https://www.algebra.hr/cjelozivotno-obrazovanje/programi-obrazovanja/. Srdačno vam to preporučujem, odlični su. Jako su kvalitetna predavanja ali i opsežna. Nisam mislila da će biti baš tako. Ja sam mislila da ću ja to žmire proći, ali ništa od toga, baš moram upregnut sve moždane vijuge, našopat se orašastim plodovima i ginko belupom za koncentraciju i udri! Ali zadovoljna sam i jedva čekam predavanja i jedva čekam naučiti sve što mogu. Tečaj traje negdje do kraja svibnja, tad moram predati seminarski radi položiti završni ispit. Biti ću osposobljena za izradu logotipa, vizitki, brošura. letaka i sličnih sadržaja. Registrirala sam to knjigovodstvo i grafički dizajn jer to isto volim raditi ali ujedno to bi mi trebao biti i neki konkretniji prihod, odnosno prihod od usluge. Prihod kojeg da bih ostvarila ne moram ulagati u reprometrijale već samo u svoje znanje. Dok da bih zaradila prihod od izrade poklon predmeta, prvo moram uložiti skoro 60 – 70% u repromaterijal.

Dakle, slušam tako te motivacijske govornike i kažu da je potrebno voditi dnevnik svaki dan – da bi sabrao svoje misli i da bi znao kud ideš i dokle si stigao. Tako da sam odlučila evo pisati dnevnik a ujedno mi je eto palo na pamet da bude javno pa da iz toga možda ispadne i neka viša korist. Pisati ću o svim svojim usponima, padovima, greškama i uspjesima, pa možda netko, ako ja već ne, na mojim greškama nešto i nauči.

Kažu da nije dovoljno držati u glavi svoje ciljeve i misije već ih je potrebno zapisati na papir, tako dobivaju neku drugu dimenziju.

Meni je laički rečeno, trenutno prvi i osnovni cilj učiniti sve segmente mog obrta aktivnima da mogu zaraditi sebi plaću. Moram si organizirati posao, stvoriti potražnju da mogu zaraditi. Kako imam više segmenata, jako je važno da budem organizirana i disciplinirana te se slijepo držim radnog rasporeda koji si postavim. Najgore što mogu napraviti je krenuti u radni dan bez neke to-do liste, jer onda nijedan posao nema početak ni kraj. A to je najgori mogući način odrađivanja zadataka.

Između ostalih, slušala sam dosta https://www.youtube.com/watch?v=fot-_vErT38 Smiljana Morija, zanimljiv mi je, nekako mi jasno prenese poruku i ostane mi zapamćena. Od njega sam preuzela i naučila koliko je važna dnevna disciplina – tako da moj dan izgleda ovako ( ne baš uvijek, ali nastojim tako) Evo današnji plan:

• ustajanje u 5
• od 5 do 5: 30 pijem kavu i čitam knjigu – trenutno “7 tajni uspjeha” Kenana Crnkića
• 5:30 – 8:00 – pisanje dnevnika i priprema neke objave svojih proizvoda za fejs i instagram
• 8:00 – 9:00 – krug na metli po kući, malo se razgibati – ugodno s korisnim..
• 9:00 – 14:00 – danas imam jedan dio iz knjigovodstva za rješiti i vrijeme za učenje grafičkog dizajna
• 14:00-15:00 vrijeme za biti domaćica – nešto se mora i skuhati…
• 15: 00 – 17: 00 – termin kod zubarke – osmijeh sva vrata otvara
• 18 : 00 – 21:15 – predavanje

Kenan Crnkić danas mi kaže – kreiraj svoju životnu misiju po sljedećim pitanjima. Evo njegova pitanja i moji odgovori:

1.U čemu ste dobri? Dobra sam uglavnom u kreativnim poslovima, u stvaranju nekih novih proizvoda kojima je cilj uljepšati nečiji životni prostor ili pobuditi neku dobru emociju.

2.U koje vrijednosti vjerujete? Vrijednosti u koje vjerujem su – podrška jedni drugima, zajedno smo jači, ako nešto želiš – onda to sigurno možeš i ostvariti, svatko je kovač svoje sreće, nije u šoldima sve, ali je važno zaraditi novac i nije ga sramota imati, sve se može naučiti.

3.Što vas čini ponosnima na same sebe? Ponosim se sobom kad izguram neki projekt do kraja. Najviše cijenim dosljednost i onda volim i kod sebe kad nešto uspijem realizirati. Lako je dobiti i pokrenuti ideju ali treba je realizirati do kraja , ne odustati na preprekama. Moja je mana što mi jedna ideja prekrije drugu, pa ne završim posao do kraj već izgubim fokus. Na tome moram raditi i radim. Nadalje ponosim se sobom ako uspijem nekome izmamiti osmijeh na lice svojim radom. Želja mi je i da moj rad bude društveno koristan, no o tom potom.

4.Zbog koje aktivnosti izgubite osjećaj za vrijeme? Uh, nikad ni nemam osjećaj za vrijeme – dok sam u svojoj maloj radioni, dok evo pišem, dok bilo što radim ustvari se posvetim i izgubim osjećaj za vrijeme ili bolje rečeno – vrijeme mi prebrzo prolazi.

5.Što budi strast u vama? Osjećaj da moji uratci nekoga razvesele.

6.Tko vas inspirira? Konkretno sad ne znam poimenice, ali svatko tko je smiren i discipliniran, svatko tko širi radost oko sebe, svatko tko je spreman pomoći, svatko tko ima dovoljno vremena za uspješno obavljanje svog posla – tko ima održiv posao a da ga to ne čini nervoznim , svatko tko je svoj posao organizirao tako da od njega može dovoljno zaraditi, da može biti koristan za zajednicu i da ima opet dovoljno vremena za sebe, obitelj i prijatelje.

7.Da imate na raspolaganju neograničena sredstva, čime biste se bavili? Bavila bih se izradom poklon predmeta i suvenira ali sve bi imalo puno viši nivo gdje bih mogla zaposliti ljude i stvoriti proizvodnju, ojačati taj segment turističke ponude svoga kraja, uključiti čitavu zajednicu u proizvodnju. Naglasiti tradiciju i našu baštinu i na tim temeljima ojačati svoju zajednicu. Organizirala bih radionice i edukacije i podršku za nezaposlene, samozatajne ili malo onemoćale u bilo kojem pogledu.

8.Zbog čega vam se ljudi najčešće obraćaju za pomoć? Najčešće mi se obraćaju za usluge koje nudim – izrada poklon predmeta ali ponekad i sa pitanjima oko otvaranja obrta ili kućne radinosti jer im je poznato da u tome imam iskustvo i da sam voljna pomoći i to me baš raduje.

9.Da ste profesor, što biste željeli predavati? Psihologiju 🙂

10.Po čemu želite biti zapamćeni? Voljela bih da me pamte po osmijehu, da pomisle da sam im donijela radost, po nečemu čim sam im pomogla, a ako se sjete nečega čim se ne ponosim da mi oproste i pokušaju me razumjeti. Voljela bih da sam nekome motivacija, voljela bih da sve što naučim imam kome prenijeti, voljela bih da svakim korakom i djelom učinim mrvicu dobroga. Ne ide to baš uvijek tako, ponekad nekome pokvarim dan i učinim ne baš nešto čim se ponosim ali upravo zbog toga nastojim činiti više dobroga da kompenziram loše.

11.Opiši jednom rečenicom svoju misiju : Moja misija je posložiti svoje ideje u red, realizirati ih jednu po jednu sustavno, educirati se neprestano i iskoristiti što više svojih potencijala, od toga zarađivati za pristojan život i kroz svoj rad činiti dobrobit svojoj zajednici.

Uh, evo jedva odgovorih ovo sve…sad je već 7:50. preostaje mi desetak minuta još za objavu na fejs jer eno metla me već čeka.

Prvi dan pisanja dnevnika je odrađen. Malo je sadržaj opširan i općenit ali morala sam tako radi upoznavanja i uvoda. Slijede konkretnosti.

Do sutra, pozdrav!¨ 🙂