Daj sve od sebe, ali ne i više od toga :)

Današnja inspiracija, opet Kristina Ercegović , iz knjige “Najjači si kad si svoj”. Piše – nemojte previše davati samo zato da biste dokazali svoju vrijednost.

Ja, a isto tako mnoge moje kolegice, pa mogu reći – skoro sve- koje se bave izradom i prodajom nekih proizvoda, imamo veliki problem s određivanjem cijena. Lako je smišljati danima ili tjednima dizajn proizvoda, lako ga je napraviti, doraditi, usavršiti, plasirati na tržište ali odrediti cijenu….eee tu dolazi do preznojavanja i agonije 🙂 . Pa onda jedne drugu ispitujemo koliko da stavimo, pa iako smo jako dobro svjesne koliko to vrijedi, svaka cijena koju odredimo stvara neki čvorić u želucu i šapće – joj, to je puno, mogli bi oni pomisliti da ja želim zaraditi na njima!!!

!!!???

Pišem evo iskreno onako kako se mi osjećamo, i dok pišem, ne mogu vjerovati kakvo nam je to stanje uma. 🙂 Bože nas sačuvaj 🙂 S tim da nitko, meni, a ni njima nije do sada rekao – preskupo si to stavila..mislim, kako će i reći kad je sve urnebesno ispod vrijednosti :), a čak i da je netko to pomislio, rekao, tvrdio, ..pa to je u redu, to je njegovo mišljenje, to je njegova procjena i odluka koliko želi i može dati za neku stvar. On s time ništa loše ne misli, a opet, čak i da misli, to je samo njegovo mišljenje i pravo, to ne mijenja apsolutno ništa u našem životu niti mijenja vrijednost rada i proizvoda. Ako želi i može kupiti po cijeni koju smo odredile, super, ako ne – hvala od srca do sljedećeg puta i ugodan dan!

Nema razloga spuštati svoju vrijednost po tuđim mjerilima, niti je potrebno, niti je poželjno davati više od sebe nego što možemo da bismo nekome dokazali koliko vrijedimo.

Nikome ništa ne trebamo dokazivati. Nikome.

Napravimo proizvod, procijenimo uložene troškove repromaterijala i uloženog vremena i tako postavimo cijenu. I stojimo iza toga čvrsto poput stijene. I to je to. I točka.

I joj, ono što sam gore napisala da bi netko , ne daj Bože, mogao pomisliti da mi na njemu želimo zaraditi. Kao prvo, ne zarađujemo na kupcima, već na svojim djelima, svojim rukotvorinama. A kao drugo, što onda ako želimo zaraditi? Što je tu loše? Naravno da želim zaraditi..naravno da želim da i ti zaradiš, pa da sutra mogu opet i ja kupiti kod tebe pa opet i ti kod mene…Nije sramota zarađivati. Nije sramota raditi da bi stvorio novac. Sreća je velika voljeti ono što radiš i raditi to sa srcem, ali repromaterijali se ne plaćaju ljubavlju, svi traže kune. 🙂 Također, koliko poznajem sve svoje kolegice kreativke a i one druge poduzetnice, one toliko ulože sebe u svoj rad, to je stvarno dodana vrijednost svakog proizvoda i to je ono nešto što ni nema cijenu al vrijedi najviše. I tako i treba biti. Kad god nešto radimo, neka to bude najbolje, neka u sve bude utkana duša i onda tu nema greške. I svu tu dodanu vrijednost poklonimo od srca a ovo sve ostalo, realno naplatimo. Ni manje ni više, već samo realno.

Da naglasim još jednom – nemojmo upasti u zamku spuštanja vrijednosti svoga rada da bismo dokazali nekome kako smo dobri ili ne znam što. Dapače, dignimo ljestvicu vrijednosti, vrednovanja ali i kvalitete svoga rada.

Uvijek dajmo sve od sebe što god radili, ali ne više od toga, i vrednujmo sebe kako bi nas i drugi vrednovali.

I jedina osoba na ovom svijetu kojoj se trebamo dokazati i opravdati je u ogledalu.

Idemo u novi lijepi dan razvijati nove vrijednosti.